Poznata podrška tijekom oporavka
Thunem je objasnila da su asistenti već poznavali njezine navike, komunikaciju i sklonosti. Pomagali su u praktičnim zadacima, dok su medicinske sestre pružale zdravstvenu skrb. Mogla je čuvati energiju umjesto da različitim zaposlenicima stalno objašnjava svoje potrebe. Asistenti su joj pomagali i izraziti se kada je osjećala da je nitko ne sluša. [1]
Kontrola ostaje osobi
„Daje nam moć nad vlastitim životom”, napisala je Thunem o neovisnom življenju i asistenciji. Smjernice ENIL-a opisuju osobnu asistenciju kao podršku kojom upravlja korisnik, uključujući odluke o tome tko je pruža, kada i kako. Podržano odlučivanje može pomoći u ostvarivanju te kontrole. [1][2]
Pristup ostaje nejednak
Odvojena procjena Ulobe za 2025. temeljila se na odgovorima 361 osobe s invaliditetom kojoj treba asistencija i na javnim statistikama. Navela je razlike među općinama, ograničene sate i teškoće u žalbenim postupcima. Nalazi su se odnosili na pristup u Norveškoj; Thunem je opisivala vlastito iskustvo zadržavanja poznate podrške tijekom liječenja. [3]