Organizacije osoba s invaliditetom za stolom
Deklaracija uključuje predstavničke organizacije u oblikovanje, provedbu i praćenje razvojne suradnje i humanitarnog djelovanja. Traži učinkovito sudjelovanje, sigurno okruženje za civilno društvo te snažnije resurse i partnerstva za te organizacije. U završnoj izjavi summita predsjednik IDA-e Nawaf Kabbara naglasio je važnost uključenosti organizacija osoba s invaliditetom ondje gdje se odlučuje o financiranju. Poruka se odnosi na utjecaj na prioritete i resurse, a ne samo na prisutnost na međunarodnom događaju. [2][1]
Petnaest posto programa, a ne proračunska kvota
Tehnička bilješka iz prosinca 2025. pojašnjava značenje cilja. Broji programe prema pojmu aktivnosti iz međunarodnog izvještavanja o pomoći; ne traži da 15 posto potrošnje bude namijenjeno invaliditetu. Cilj se procjenjuje iz perspektive države primateljice, zajednički za sve donatore, a ne kao zaseban prag za portfelj svakog donatora. Programi mogu biti obuhvaćeni kada je uključivanje osoba s invaliditetom značajan ili glavni cilj. Te razlike važne su pri usporedbi javne obveze s naknadno prijavljenim brojevima. [3]
Šire obećanje od brojčanog cilja
Deklaracija također traži od onih koji je podržavaju da rade na uključivanju i pristupačnosti u svim svojim međunarodnim razvojnim programima. Tehnička bilješka tu širu ambiciju razmatra zasebno i navodi da deklaracija ne sadrži poseban mehanizam njezina praćenja. Humanitarno uključivanje uređeno je vlastitim obvezama; izračun od 15 posto ne obuhvaća humanitarno djelovanje. Deklaracija stoga povezuje različite odgovornosti i oblike praćenja. Izjednačavanje svakog programa povezanog s invaliditetom ili humanitarne aktivnosti zamaglilo bi što sporazum stvarno traži od svojih podržavatelja. [2][3]
Praćenje obveze u nacionalnim odlukama
Tehnička bilješka navodi da je zajednički centar za podršku počeo raditi u rujnu 2025., povezujući stručnost GIZ-a, UNICEF-a i UN-ova Globalnog fonda za osobe s invaliditetom, dok IDA vodi uključivanje i jačanje kapaciteta predstavničkih organizacija. Svrha mu je podupirati provedbu i nacionalne kapacitete. Deklaracija zasebno potiče bolje podatke i izvještavanje o uključivanju osoba s invaliditetom. To su mehanizmi za ostvarivanje cilja, a ne dokaz da je već postignut. Za samozastupatelje praktična je provjera nastavlja li se sudjelovanje kada se programi biraju, procjenjuju i mijenjaju između summita. [3][2]