Na što se brojke odnose

Anonimno internetsko istraživanje prikupilo je 2023. godine 100.577 odgovora osoba od 15 godina naviše u EU-u te Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji. U usporedivim skupinama korištenima za ispitivanje promjena od 2019. otvorenost je porasla s 46 % na 52 %, dok je prijavljeno uznemiravanje motivirano mržnjom u prethodnoj godini poraslo s 37 % na 55 %. Te usporedbe koriste uži skup ispitanika i država od cijelog istraživanja iz 2023. FRA upozorava da taj dobrovoljni internetski uzorak ne predstavlja svaku LGBTIQ osobu. [1]

Vidljivost ne jamči zaštitu

Dva nalaza opisuju različite dijelove života. Veća otvorenost o identitetu ne znači susretanje s manje neprijateljstva. Brojke također ne dokazuju da je otvorenost uzrokovala uznemiravanje. Za službe i javne vlasti ta je razlika važna: kampanju koja potiče vidljivost trebaju pratiti načini prijave zlostavljanja i dobivanja podrške. FRA je zatražila bolje prepoznavanje i istraživanje zločina iz mržnje, primjerene resurse tijela za jednakost i sigurnije škole. To su putovi kojima formalna prava mogu postati upotrebljiva zaštita. [1]

Zajednički zahtjev civilnog društva

Zajednička izjava koju je ILGA-Europe objavio 15. srpnja 2024. zatražila je da jednakost ostane središnja u sljedećem političkom ciklusu EU-a. Među potpisnicima bili su European Roma Grassroots Organisations Network, Europski forum osoba s invaliditetom i European Network Against Racism. Tražili su financiranje organizacija za jednakost, snažniju institucionalnu odgovornost i uključivanje najpogođenijih osoba u oblikovanje i provedbu politika. Apel je povezao LGBTIQ jednakost s drugim oblicima diskriminacije, priznajući da jedna osoba može istodobno nailaziti na više prepreka.

Sljedeća strategija i njezina provjera

Europska komisija predstavila je 8. listopada 2025. Strategiju za ravnopravnost LGBTIQ+ osoba 2026.–2030. Predvidjela je zaštitu, osnaživanje i šire društveno uključivanje, uz podršku civilnom društvu, nacionalne akcijske planove i forum za dijalog s organizacijama. To su bile političke obveze, a ne dokaz pada uznemiravanja. Zajedno, istraživanje i apel civilnog društva nude način procjene takvih obveza: dostupnost podrške, odgovor na diskriminaciju i smisleno sudjelovanje zaslužuju pozornost uz najave novih inicijativa. [3][2]